U smognim danima, ili kada zrak postane prašnjav tokom sezonskih promjena, neki ljudi primjećuju da im koža počinje lakše svrbjeti, crveniti ili peckati. Opažanje je dovoljno uobičajeno, ali ga je takođe lako opisati preširoko.PM2.5 je, na primjer, zagađivač zraka, a ne alergen u strogom imunološkom smislu. I dalje može pogoršati osjetljivu ili atopijsku kožu, posebno kada je epidermalna barijera već narušena.
Postoje neki dokazi na{0}}nivou stanovništva za ovu vezu. Park i kolege ispitali su podatke o-kvalitetu zraka i medicinskim{3}}posjetima prikupljenim između 2015. i 2019. u osam regija Južne Koreje, koji pokrivaju otprilike 23,3 miliona ljudi.Povećanje PM2,5 od 10 ug/m³ povezano je sa povećanjem od 2,71% mjesečnih posjeta zbog atopijskog dermatitisa.Taj broj je vrijedan pažnje, iako ne dokazuje da su čestice uzrokovale svaku baklju. Vremenske prilike, osobna izloženost, zagađenje u zatvorenom prostoru i druge sezonske faktore teško je u potpunosti razdvojiti u ovoj vrsti studija.
Na ćelijskom nivou, čini se da proces ne počinje s jednom imunološkom ćelijom ili slijedi jednu fiksnu sekvencu. Keratinociti, koji čine većinu epiderme, nisu samo pasivne ćelije barijere. Oni mogu direktno odgovoriti na stres okoline. U eksperimentima koji su koristili ljudske keratinocite i kožu miša, Ryu i kolege su otkrili da čestice povećavaju reaktivne vrste kisika putem TLR5 i NOX4 signalizacije. Aktivnost NF-κB i proizvodnja inflamatornih citokina su kasnije porasli. Ovo daje jedan vjerodostojan put od izloženosti česticama do upale, ali to je samo jedan dio odgovora.Oksidativna oštećenja, izmijenjena barijerna funkcija i upalna signalizacija mogu se razviti zajedno, a ne kao uredno odvojeni stadiji.
Izloženost grinjama u kućnoj-ini je nešto drugačija. Određeni alergeni grinja imaju aktivnost proteaze, tako da mogu poremetiti epidermalne proteine, kao i stimulirati imunološku signalizaciju. Dai i kolege izložili su uzgojene ljudske keratinocite i žive ekvivalente kože ekstraktu kućnih grinja. Uočili su povećanu proizvodnju i oslobađanje IL-33 kroz ekstracelularni ATP, P2Y2 receptor, EGFR transaktivaciju i ERK signalizaciju. IL-33 se često opisuje kao epitelni "alarmin" jer ga oštećene ili pod stresom barijerne stanice mogu osloboditi u ranoj fazi upalnog odgovora. U ovom eksperimentu, međutim, alergen grinja iz grupe 1 proizveo je učinak, dok grupa 2 nije, što je koristan podsjetnik dačak ni alergeni iz istog izvora ne moraju se nužno ponašati na isti način.
Langerhansove ćelije i druge dendritske ćelije su i dalje važne. Oni preuzimaju antigene, obrađuju ih i pomažu u oblikovanju kasnijeg adaptivnog imunološkog odgovora. Ono što je manje uvjerljivo je pojednostavljena tvrdnja da Langerhansove ćelije otkrivaju svaki okolišni okidač preko Toll-sličnih receptora i zatim direktno uključuju Th2 odgovor. Signali -izvedeni iz keratinocita kao što su IL-33, TSLP i IL-25 mogu također promovirati upalu tipa 2. Važnost svakog puta zavisi od okidača, stanja kožne barijere i stadijuma bolesti.
Kada se uspostavi upala tipa 2, IL-4 i IL-13 postaju posebno relevantni. Signalizacija preko njihovih receptora može aktivirati JAK-STAT6 put, promijeniti ekspresiju proteina epidermalne barijere, podržati odgovore vezane za IgE i povećati proizvodnju hemokina koji privlače upalne stanice.Eozinofili se često nalaze u atopijskoj upali, dok mastociti mogu otpustiti histamin i druge medijatore nakon aktivacije.
Ovdje, međutim, poznati dijagram putanje postaje pogrešan.Regrutacija eozinofila ne dovodi automatski do degranulacije mastocita{0}}, niti je histamin odgovoran za sve atopijske svrbež.Mastociti se mogu aktivirati putem IgE-zavisnih i IgE{1}}nezavisnih mehanizama, a nekoliko citokina može komunicirati direktno sa senzornim nervima.
IL-31 je jedan primjer. Feld i kolege proučavali su kultivisane senzorne neurone kao i mišje modele i otkrili da IL-31 promoviše proširenje i grananje malih senzornih nervnih vlakana putem STAT3 signalizacije. Ovo može pomoći da se objasni zašto kronično upaljena koža može postati neobično reaktivna na manje trenje, toplinu ili kontakt koji inače ne bi izazvali mnogo nelagode.Dokaz nije samo da upala uzrokuje svrab. Produžena upala također može promijeniti koliko je gusto inervirana koža i koliko spremno ti nervi reagiraju.
Postoje i nalazi koji se ne uklapaju u čisto Th2–STAT6 objašnjenje. U ranijoj studiji, Yagi i kolege su otkrili da miševi s nedostatkom STAT6-i dalje mogu razviti lezije slične atopijskom dermatitisu sa učestalošću i početkom sličnim onima kod normalnih miševa. Upalni obrazac je bio drugačiji i uključivao je jaču aktivnost vezanu za IFN- -, što sugerira da alternativni putevi ponekad mogu proizvesti sličan fenotip kože. Ovo je bio životinjski model, tako da se ne može direktno prenijeti na ljudsku bolest, ali pokazujezašto mehanizam ne treba predstavljati kao jedan neprekinuti lanac.
Realniji pogled je tooštećenje barijere, izloženost okolini, signali epitelnog stresa, imunološka{0}}aktivnost ćelija i senzibilizacija senzornih-nerava međusobno se pojačavaju.Koja komponenta dolazi prva može se razlikovati od jedne osobe-ili od jedne baklje- do druge.
Za svakodnevnu njegu kože, najodbraniji pristup je stoga prilično praktičan:ograničite nepotrebno izlaganje, izbjegavajte grubo čišćenje i podržite epidermalnu barijeru tako da je manje vjerovatno da će vanjski iritanti pojačati postojeću reakciju.Tvrdnje o regulaciji Th2 imuniteta ili JAK–STAT puta pripadaju uglavnom farmakološkom i kliničkom liječenju, a ne običnoj kozmetici za{1}}popravku barijera. Ponavljano crvenilo, curenje, jak svrab ili poremećaj sna također zaslužuju medicinsku procjenu, jer je atopijski dermatitis samo jedno od nekoliko mogućih objašnjenja.